I tako ja stigla.. i nisam bila za ništa, cijelim putem bila je noć, a u Sydney sam sletila bilo je 7 sati ujutro. Svi budni ko dan, čili i veseli, a ja 30 i koji sat u komadu budna. Iznutra bi srce zaigralo jer je stiglo konačno, a nema snage za ništa. Koliko je fotografija toliko se trenutaka toga dana sjećam. Prevelike su bile to promjene visina, tlaka, iz ljeta i 40 C° u zimu i nekih 12 C° toga jutra, i vremenskih zona da bi čovjek moga biti apsolutno na sve skoncentriran. Dočekala me moja predivna rodbina na ogromnom Sydney-om aerodromu, malo smo se tražili, no nisam se ni stigla zabrinuti da nitko nije došao po mene, kad eto ti njih sa balonom na plin WELCOME TO AUSTRALIA! 
Simpatična gesta morate priznati! Mene je oduševila, ali sam samo čekala auto, hranu, krevet.. No brzo me spavanje prošlo kad smo sjeli u automobil i upali u gužvu, pravu pravcatu gužvu u ogromnim gradovima gdje je jako puno traka i svi se jedni drugima ubacuju i sviraju, a vi se vozite kontra stranom od onoga na što ste naučili, baš šteta što taj dio nemam snimljeno.
Moja sobica i krevetac koji me dočekao, pidžama, šamponi, ručnici, i sve kako to oni već imaju običaj dočekivati gosta.
ispred kuće
Toga dana probudili su me samo da ubacim nešto u kljun predvečer, a ja sam se cijela nateknuta ustala iz kreveta oko 17 h, pojela nešto sitno, pozdravila se sa onima koji su me prvi dojurili pozdraviti i upoznati, i vratila se nazad u krevet.
No, ujutro sam bila spremna za cjeelodnevnu šetnju Sydney City-em.
Prvo na koga smo naletili bili su domoroci Aboridžini.
Australija je klasična zemlja useljavanja u kojoj bi se svatko može osjećati free as a bird. Jedino pravo starosjedilačko australsko stanovništvo su Aboridžini. Riječ "aboridžin" znači "od početka", a Aboridžini vjeruju da se u Australiji nalaze od početka vremena. Danas se u Australiji vode velike borbe sa asimilacijom aboridžinskog stanovništva. Postoje tri neslužbene kategorije aboridžinskog stanovništva. Aboridžini koji su se u potpunosti urbanizirali, žive u gradu, voze automobile, pohađaju škole i fakultete. U drugu kategoriju spadaju Aboridžini koji također žive u gradovima ,ali se ne snalaze u gradskom životu, često imaju financijskih problema, problema sa sporazumijevanjem i nerijetko se predaju alkoholu. Ostali Aboridžini žive u rezervatima u unutrašnjosti i na sjeveru. Hrane se prikupljenim plodovima, korijenjem i sitnim životinjama, te vjeruju u nevidljivi svijet duhova. U gradu ćemo ih sresti kako sviraju njihov poznat narodni instrument diggeri-doo; drveni rog velikih proporcija. To su najčešće mladi Aboridžini koji na taj način zarađuju za studij, ali ima i starijih.
jedan od prvih pogleda na Harbour Bridge
Royal Botanical Garden
Opera House
Ovaj dan pamtim kao najpozitivniji šok cijeloga putovanja. Doslovno šokirana time što šetam ulicama grada za koji sam mislila da nikada neću vidjeti uživo, koji mi se činio tako dalek, a u biti i jeste jako daleko. Nekako.. sve razglednice koje sam primala od drage mi rodbine godinama, sada su postale dio moga sjećanja. Presretna sam što sam posjetila Sydney, i stvarno će mi ostati u prekrasnom sjećanju za cijeli život.. no to je tek drugi dan!