Naše putovanje nastavilo se uz pacifičku obalu prema sjeveru. Stajali smo svakjih 20 minuta, a prelazili 700-900 km dnevno. Mogu reći da takve rute nisam mogla ni zamisliti da ću prijeći kad sam kretala iz Hrvatske. Ništa nije bilo isplanirano, i nisam imala pojma što me tamo čeka. Bila sam spremna i mjesec i pol dana razgledavati Sydney i okolicu, ali tek kad sam došla na teren shvatila sam da to onda nebi bila renki- svjetska putnica.

Papige kakve se kod nas čuvaju u kavezima kao rijetki primjeri kućnoga ljubimca, ovdje lete svuda oko vas.

Port Stephens - prvo mjesto u kojemu smo stali na pikniku.

rođaci Franjo i Pero

ima sunca tamo i po zimi

Nastavak putovanja toga dana doveo nas je u grad Coffs Harbour na zlatnoj pacifičkoj obali.
Na tome su području u povijesti uzgajane mnogobrojne plantaže banana. Nažalost više nije to u tolikoj mjeri, ali napraviili su vrlo zanimljiv muzej-spomenik banani koja je nahranila mnoge na ovom prostoru.


posjet maloj manufakturu svilenih bombona, šteta što vam sada ne mogu prikazati kako točno nastaju i u koliko kratkom vremenu. Donijela sam nekoliko vrećica u Hrvatsku, i nestali u svega nekoliko dana.

uz stablo banane

pokušavam trčati sa 15 kila banana

i za kraj vas častim najboljim (po mom ukusu) australskim pivom
isod ove cerade bilo je samo pivo i gorivo..
Pozdrav svim moji Pisspots-ima u Australiji!
Tek sada mogu reći da sam naučila piti pivo..
i dobila pozamašan pivski stomačić
i još se pokušavam oporaviti...