Naše putovanje nastavilo se uz pacifičku obalu prema sjeveru. Stajali smo svakjih 20 minuta, a prelazili 700-900 km dnevno. Mogu reći da takve rute nisam mogla ni zamisliti da ću prijeći kad sam kretala iz Hrvatske. Ništa nije bilo isplanirano, i nisam imala pojma što me tamo čeka. Bila sam spremna i mjesec i pol dana razgledavati Sydney i okolicu, ali tek kad sam došla na teren shvatila sam da to onda nebi bila renki- svjetska putnica.

Papige kakve se kod nas čuvaju u kavezima kao rijetki primjeri kućnoga ljubimca, ovdje lete svuda oko vas.

Port Stephens - prvo mjesto u kojemu smo stali na pikniku.

rođaci Franjo i Pero

ima sunca tamo i po zimi

Nastavak putovanja toga dana doveo nas je u grad Coffs Harbour na zlatnoj pacifičkoj obali.
Na tome su području u povijesti uzgajane mnogobrojne plantaže banana. Nažalost više nije to u tolikoj mjeri, ali napraviili su vrlo zanimljiv muzej-spomenik banani koja je nahranila mnoge na ovom prostoru.


posjet maloj manufakturu svilenih bombona, šteta što vam sada ne mogu prikazati kako točno nastaju i u koliko kratkom vremenu. Donijela sam nekoliko vrećica u Hrvatsku, i nestali u svega nekoliko dana.

uz stablo banane

pokušavam trčati sa 15 kila banana

i za kraj vas častim najboljim (po mom ukusu) australskim pivom
isod ove cerade bilo je samo pivo i gorivo..
Pozdrav svim moji Pisspots-ima u Australiji!
Tek sada mogu reći da sam naučila piti pivo..
i dobila pozamašan pivski stomačić
i još se pokušavam oporaviti...

Ono što će vas najviše okupirati kada jednom odlučite putovati Australijom je njezina prekrasna, očuvana i netaknuta priroda. Australci iznimno drže do jedinstvenih biljnih i životinjskih vrsta kojih nema nigdje drugdje na svijetu. One su specifične po tome što su se razvile odvojeno od ostalih dijelova svijeta. Prva razlika koju ćete uočiti su najrazličitije vrste ptica koje će letjeti oko vas. Velik broj vrsta papiga u šarenim bojama će slobodno letjeti oko vas. Ukoliko budete nešto grickali brzo će vam se pridružiti čaplje, pelikani, galebovi...šerenilo pokretnih boja koje vam lete nad glavom zbilja stvara osjećaj kao da ste u raju. Na klokane,  najprepoznatljiviji simbol Australije, ćete naići kuda god krenuli van središta grada. U blizini manjih gradova u zaleđu Sydney-a naviknuti su na ljude, te se dolaze hraniti u obližnji parkove i ljenčariti u hladu. 
Klokani predstavljaju opasnost za ljude u sumrak na prostorima uz autocestu. Tada u čoporima znaju prelaziti  prometnice, što često puta izaziva prometne nesreće.  Australiija je zemlja nacionalnih parkova. Kuda god krenuli prolaziti ćete kroz nacionalne parkove. Najpoznatiji i onaj kojega svakako morate vidjeti u sklopu posjeta Sydney-u je Blue Mountains(njega sam spomenula u prošlom post-u) ,a odmah potom Jenolan Caves (drugi po veličini nacionalni park u svijetu).Njega sam vidjela zadnji dan, tako da ćete za detaljniji opis i slike morati pričekati. Ako imate vremena istražujući Australiji, naići ćete i na pustinju, prašumu, podzemne špilje, planine,zaljeve uz ocean... Preporučila bi još nacionalne parkove Dorrigo, Jervis Bay, Conjola, Port Stephens, Gonno Gonno, Morton, Royal... U svakom slučaju krenuli na sjever ili jug, uz obalu ili unutrašnjost nećete pogriješiti. Zato od Australije očekujte samo prirodu, i oduševiti će vas.
Fotografirano u zemlji Aboridžina - rezervatu sjeverno od Sydney-a uz obalu







i makina s kojom smo prešli oko 1500 km za tjedan dana

Ovako je tek započelo putovanje po terenu.. u idućim postovima, kako smo napredovali u osvajanju australskog kontinenta!

Obišla sam toliko puno toga da je jednostavno teško sve to opisati. Svaki puta i kada krenem, navru mi neki posebni osjećaji sjete, nedostajanja i nevjerice, da je jedna mala nožica renki putnice kročila u tako udaljene dijelove svijeta.
S Vama želim podijeliti još nekoliko fotografija iz Sydneya, prije nego počnem opisivati ostale dijelove putovanja. Jer sam već nakon nekoliko dana krenula na put istraživati Australiju, prvo na sjever, uz obalu, zatim nakon 2 tjedna prema jugu.

na putu za Manly


Manly beach


Aquaworld - šetnja ispod oceana - bilo me je jako jako strah!! Uf.. i sada protrnem kad se sjetim!


Prvi posjet koalama i klokanima - bilo ih je još!

Katoomba - Blue mountains

Three sisters

piknik u 'Blue mountains'

I tako ja stigla.. i nisam bila za ništa, cijelim putem bila je noć, a u Sydney sam sletila bilo je 7 sati ujutro. Svi budni ko dan, čili i veseli, a ja 30 i koji sat u komadu budna. Iznutra bi srce zaigralo jer je stiglo konačno, a nema snage za ništa. Koliko je fotografija toliko se trenutaka toga dana sjećam. Prevelike su bile to promjene visina, tlaka, iz ljeta i 40 C° u zimu i nekih 12 C° toga jutra, i vremenskih zona da bi čovjek moga biti apsolutno na sve skoncentriran. Dočekala me moja predivna rodbina na ogromnom Sydney-om aerodromu, malo smo se tražili, no nisam se ni stigla zabrinuti da nitko nije došao po mene, kad eto ti njih sa balonom na plin WELCOME TO AUSTRALIA! Simpatična gesta morate priznati! Mene je oduševila, ali sam samo čekala auto, hranu, krevet.. No brzo me spavanje prošlo kad smo sjeli u automobil i upali u gužvu, pravu pravcatu gužvu u ogromnim gradovima gdje je jako puno traka i svi se jedni drugima ubacuju i sviraju, a vi se vozite kontra stranom od onoga na što ste naučili, baš šteta što taj dio nemam snimljeno.

Moja sobica i krevetac koji me dočekao, pidžama, šamponi, ručnici, i sve kako to oni već imaju običaj dočekivati gosta.



ispred kuće



Toga dana probudili su me samo da ubacim nešto u kljun predvečer, a ja sam se cijela nateknuta ustala iz kreveta oko 17 h, pojela nešto sitno, pozdravila se sa onima koji su me prvi dojurili pozdraviti i upoznati, i vratila se nazad u krevet.

No, ujutro sam bila spremna za cjeelodnevnu šetnju Sydney City-em.



Prvo na koga smo naletili bili su domoroci Aboridžini. Australija je klasična zemlja useljavanja u kojoj bi se svatko može osjećati free as a bird. Jedino pravo starosjedilačko australsko stanovništvo su Aboridžini. Riječ "aboridžin" znači "od početka", a Aboridžini  vjeruju da se u Australiji nalaze od početka vremena. Danas se u Australiji vode velike borbe sa asimilacijom aboridžinskog stanovništva. Postoje tri neslužbene kategorije aboridžinskog stanovništva. Aboridžini koji su se u potpunosti urbanizirali, žive u gradu, voze automobile, pohađaju škole i fakultete. U drugu kategoriju spadaju Aboridžini koji također žive u gradovima ,ali se ne snalaze u gradskom životu, često imaju financijskih problema, problema sa sporazumijevanjem i nerijetko se predaju alkoholu. Ostali Aboridžini žive u rezervatima u unutrašnjosti i na sjeveru. Hrane se prikupljenim plodovima, korijenjem i sitnim životinjama, te vjeruju u nevidljivi svijet duhova. U gradu ćemo ih sresti kako sviraju njihov poznat narodni instrument diggeri-doo; drveni rog velikih proporcija. To su najčešće mladi Aboridžini koji na taj način zarađuju za studij, ali ima i starijih.





jedan od prvih pogleda na Harbour Bridge



Royal Botanical Garden







Opera House


Ovaj dan pamtim kao najpozitivniji šok cijeloga putovanja. Doslovno šokirana time što šetam ulicama grada za koji sam mislila da nikada neću vidjeti uživo, koji mi se činio tako dalek, a u biti i jeste jako daleko. Nekako.. sve razglednice koje sam primala od drage mi rodbine godinama, sada su postale dio moga sjećanja. Presretna sam što sam posjetila Sydney, i stvarno će mi ostati u prekrasnom sjećanju za cijeli život.. no to je tek drugi dan!